Ars haeretica

Slavoj Žižek i Boris Gunjević

Bog na mukama: obrati apokalipse

Tekstove s engleskoga preveo Roman Karlović

Neobična knjiga neobičnog dvojca. Slovenski filozof i evangelički svećenik iz Hrvatske pišu o gorućim temama teologije i politike. Tako će se u ovoj knjizi naći tekstovi o islamu, Theillardu de Chardinu, apokalipsi i mesijanizmu. Pred nama je djelo koje svojim pristupom donosi svježinu u hrvatski teološki prostor.

Slavoj Žižek, r. 1949. u Ljubljani, jedan je od janznačajnijih filozofa današnjice. Napisao je više desetaka knjiga, a trenutno je profesor na European Graduate School i predsjednik Društva za teorijsku psihoanalizu u Ljubljani. Boris Gunjević, r. 1972. u Zagrebu. Evangelički svećenik i predavač na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu piše doktorski rad o postmodernom razumijevanju Augustina u teologiji Johna Milbanka.

Rasprodano!

 

Željko Pavić

Arhonti bitka: pokus filozofije vjere

Djelo u kojemu se s filozofskog stanovišta istražuju posljedice teološkog govora o Bogu i teološke misli Jürgena Moltmanna, Karla Rahnera i Rudolfa Bultmanna filozofa Martina Heideggera i Hansa Jonasa. Ovo, po mnogo čemu jedinstveno djelo u Hrvatskoj filozofiji sastavljeno je od tekstova koji su pisani kao pogovori djelima koje je autor prevodio. Autor na potpuno nov način iščitava djela teologa i filozofa koji su obilježili dvadeseto stoljeće.

Željko Pavić, r. 1962., doktorirao je filozofiju na Sveučilištu u Mainzu. Autor je više djela i prevoditelj nekih od najznačajnijih teoloških i filozofskih djela koja su objavljena u Hrvatskoj posljednjih petnaestak godina. Zaposlen je kao viši leksikograf u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu.

Meki uvez
60,00 kn

 

Ivan Bubalo

Minima varia: mali razgovori s vremenom

Knjiga Ivana Bubala Minima varia posve je netipično djelo. Već sam naslov koji sugerira kako su ovdje posrijedi kratki tekstovi o raznim pitanjima najavljuje autora suvremena pristupa. No za razliku od drugih suvremenih tekstova, u kojima se postmoderno mišljenje bavi još samo pojedinim aspektima zbilje te cjelinu u pravilu ostavlja postrani, Bubalova knjiga postulira, iza svih aspekata koje osvjetljuje, umski temelj zbilje i života koji je u sadašnjem trenutku zakriven prije svega negiranjem vrednota na svim razinama ljudskog djelovanja te u reafirmaciji vrednota vidi najurgentniju zadaću mišljenja i smislenog djelovanja.
Iza briljantnih analiza najmučnijih pitanja vremena tinja tiha patnja zbog nemoći uma pred brutalnošću bezumlja, ali također klija nada da um neće biti konačno poražen ni zbilja svijeta i života reducirana na kvantitativno i trenutačno poželjno. Najavljeni svijet nade nije nacrt utopije iz dokolice projiciran u prostor s onu stranu „realnoga“ svijeta, nego je plod hrabre odluke za ono usred ovdašnjeg i sadašnjeg svijeta „što ima smisla bez obzira kako na kraju ispalo“. Nada, o kojoj je ovdje riječ, rađa se iz moralne nužde pristajanja na smisleno i dobro po sebi koje čovjek u mišljenju i u djelovanju ne može ne potvrditi ukoliko se uopće određuje kao slobodno umsko biće.

— iz Predgovora fra Mirka Jozića

Meki uvez
119,00 kn

 

Jadranka Brnčić

Zrno gorušičino: hermeneutičko čitanje odabranih biblijskih perikopa

Teškoće u tumačenju ma kojeg pisanog teksta, pa tako i Biblije, uglavnom ovise o tome do koje mjere autor teksta i čitatelj imaju zajednički svijet jezika i iskustva te o specifičnosti sadržaja i oblika njihove komunikacije. Ustaljeni način interpretacije biblijskoga teksta bio je sve do XVII. stoljeća uglavnom dogmatski i teološki: skučeno i doslovno shvaćanje nadahnuća (kao da je Bog 'šaptao' tekst u uho autorima) zanemarivalo je ulogu autora i redaktora u pisanju i sastavljanju knjiga te ignoriralo različite mogućnosti razumijevanja objave, kao i slojevitost njezine interpretacije. Većina kršćanskih egzegeta promatralo je Bibliju kao 'zbirku spisa poslanih s neba ili kao reportažu o događajima neovisnima o kulturnoj i povijesnoj sredini vremena' o kojem govore ili u kojem su nastajali. U tradicionalnoj (eklezijalnoj, teološkoj) egzegezi poznata četiri smisla Pisma - prema kojima: Pismo uči o činjenicama, alegorija što treba vjerovati, moral što treba činiti, a anagogija čemu treba težiti - bivaju u praksi često svedena tek na jedan: alegorijski, sa zadaćom da potvrde dogmatsku koncepciju istine teksta. Pod dogmatskim ovdje se razumije autoritarna odluka magisteriuma da bi - budući da je, kako sam za se drži, utemeljen na Duhu koje i u temeljima Pisma - njegovo tumačenje Pisma, formulirano kao dogme, vjernik morao bez pogovora prihvatiti kao jedino istinito, 'pravo'.

— iz prvoga poglavlja: Aporije biblijske egzegeze, Tradicionalan pristup biblijskome tekstu

Jadranka Brnčić doktorirala je temom Ricoeurovo tumačenje biblijskoga teksta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izašlo joj je šest knjiga: Vezan uz snop života (2002), knjiga ogleda Biti katolik još (2007), zbirka haiku-pjesama Razmjena daljina (2008), znanstvena monografija: Svijet teksta. Uvod u Ricoeurovu hermeneutiku (2012) i hermeneutička knjiga o Ricoeurovoj biblijskog hermeneutici.

Rasprodano!

 

Jürgen Moltmann, Zoran Grozdanov (ur.), Alen Kristić, Entoni Šeperić i Branko Sekulić

Teologija: silazak u vražje krugove smrti

Predmet istraživanja i tekstova u ovoj knjizi mogućnost je ozbiljenja i konkretiziranja u našoj regiji nekih temeljnih Moltmannovih uvida iz njegova djela Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije, izvorno napisanog 1972. godine. Objavljujemo ovaj svezak u želji da, s malim zakašnjenjem, obilježimo četrdesetu godišnjicu objavljivanja toga kapitalnog djela. U tu svrhu, pozvali smo nekolicinu mlađih teologa da sudjeluju u nečemu što bismo mogli nazvati, možda i preuzetno, ”stvaranjem (regionalne) kontekstualne teologije“.
. . .

Osnovni cilj ovoga sveska nalazi se u pokušaju da se teologija istinski shvati kao ono područje ljudskih istraživanja, interesa i vjerovanja koje uistinu može oblikovati i utjecati na stvarnost u kojoj živimo, kako stvarnost pojedinca, tako i religijske zajednice i društva. Naime, ”za teologe nije stvar u tome da drukčije tumače svijet, povijest i čovjekov bitak, već da se oni sami promijene u očekivanju božanske promjene“ (J. Moltmann).

— iz Predgovora Zorana Grozdanova

Rasprodano!

 

Zoran Grozdanov i Nebojša Zelič (ur.)

Regina Ammicht Quinn, fra Drago Bojić, Teresa Forcades, Viktor Ivančić, Hrvoje Jurić, Predrag Lucić, Norbert Reck, fra Ivan Šarčević, Željko Tanjić

Vjera u dijalog: sekularno i religijsko u razgovoru

Knjiga "Vjera u dijalog: sekularno i religijsko u razgovoru" zbornik je intervjua što su 2014. i 2015. objavljivani u Novome listu, te prijepisa javnih tribina koje su u istome razdoblju, od rujna 2014. do svibnja 2015. godine, održane na Filozofskom fakultetu i Art kinu, pod zajedničkim naslovom "Religija i javnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci". Kako u predgovoru, naslovljenom "Pluralizam u (ne)slaganju", objašnjavaju urednici Grozdanov i Zeli, nakana tih javnih razgovora - koje je inicirao tadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci Predrag Šustar - bila je "propitati mjesto i ulogu religijskog argumenta u javnoj sferi", te "ponuditi drugačija gledišta (...) u odnosu na stavove koji prevladavaju u hrvatskom javnom prostoru." Jer u javnom prostoru "religijsko i sekularno ne ulaze u dijalog, već se u monološkoj formi suprotstavljaju jedno drugome kao suprotno na svim vrijednosnim razinama". Urednike knjige, pak, vodilo je duboko uvjerenje da "ateist i vjernik mogu (...) zajedno raditi na promicanju zajedničke slike boljeg društva", a "sekularni prostor predstavljati zajedničko tlo na kojemu i vjernici i nevjernici, kao i svi oni između toga, mogu zajednički doprinijeti razvoju ljudskog društva."

Knjiga to nedvojbeno i dokazuje, neugodnoj svakidašnjici usprkos. U tome je, istodobno, njezina veličina i njezina prostodušnost. Na prvi pogled, suprotstavljeni su svećenici i teolozi s jedne, te ateistički intelektualci s druge strane. No ono što ti ljudi govore nerijetko zamjenjuje uloge, pa se svećenici i teolozi pretvaraju u najžešće kritičare crkve i religije, dok se ateistički pisci - u javnosti katkad doživljavani kao samo utjelovljenje onog ničeanskog Antikrista - zaodijevaju u retoričku halju branitelja izvornoga kršćanstva.

— Boris Pavelić, Novi List 03.12.2016.

(Prvo izdanje rasprodano, reizdano.)
Meki uvez (drugo, prošireno izdanje)
89,00 kn


 

Teresa Forcades i Vila

Vjera i sloboda

Teresu Forcades nazivaju najradikalnijom časnom sestrom Europe i ikonom europske ljevice. Doktorirala je javno zdravstvo na Sveučilištu u Barceloni, a na Harvardu magistrirala teologiju; pripada redu katalonskih benediktinki, a u svojim predavanjima koja održava diljem Europe često kritizira kapitalizam i sva njegova obilježja te patrijarhalnost Katoličke crkve, boreći se za prava žena u crkvenoj i javnoj sferi. Objavljuje knjige o teološkim temama, farmaceutskoj industriji i feminizmu te je ustrajna zagovornica katalonske neovisnosti i aktivistica španjolskog pokreta Indignadosa (Ogorčeni), nastalog na temelju masovnih prosvjeda 2011. godine. Njezino suprotstavljanje najvećim autoritetima današnjice svrstava je među najradikalnije i najutjecajnije intelektualke europske i svjetske ljevice. U svojoj novoj knjizi Vjera i sloboda (u izdanju riječkog Ex librisa) ona jednostavno govori: "Nijedna Crkva, obred ili ideologija ne mogu zamijeniti unutarnju gestu slobodne ljubavi koja nas spašava i može spasiti svijet." S engleskoga preveo Karlo Ilić.

Meki uvez
79,00 kn